Sigurnost od Božije kazne

Od Allahove kazne su sigurni, odnosno misle da su sigurni, samo oni koji o svom Gospodaru vrlo malo znaju, dok učeni, koji poznaju svog Gospodara, strahuju od Njegove kazne: „A Allaha se boje

od roboba Njegovih – učeni.“ (Fatir, 28.)

Od Allahove kazne sigurni su samo oni kojima sigurna propast predstoji: „Zar oni mogu biti sigurni od Allahove kazne? Allahove kazne se ne boji samo narod kome propast predstoji.“ (El-A'raf, 99.)

Uzvišeni Allah prijeti Džehennemom i upozorava da će ga napuniti upravo onom vrstom stvorenja kojoj i mi pripadamo: „I ispuniće se riječ Gospodara tvoga: „Napuniću, zaista, Džehennem džinima i ljudima – zajedno!“ (Hud, 119.)

Obavijestio nas je da će ljudi i kamenje gorivo džehennemsko biti: „O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti.“ (Et-Tahrim, 6.)

Upravo zato, nezamislivo je da neko vjeruje u postojanje Džehennema a ne strahuje od njega. Svemogući, Sveznajući, Onaj koji samo istinu govori, Onaj koji žestoko kažnjava, Uvišeni Allah prijeti svojim robovima dubokom provalijom. Prijeti im Džehennemom. Bojali se mi te pretnje ili ne, Džehennem je pred nama.

Allah nas nije pitao kada nas je prvi put stvorio: Želimo li mi da budemo stvoreni? Kako želimo da izgledamo? Ko da budu naši roditelji? U kojoj zemlji bi se htjeli roditi? U kojem vremenu? Niti nas je pitao bilo šta od bezbrojnih pitanja koja nas se itekako tiču, samo je rekao: Budite! Pojavite se! I, eto nas na ovom svijetu. Neće nas ni drugi put pitati. Nakon što umremo i kada dođe Sudnji dan, Uzvišeni Allah će reći: Budite! I, eto nas ponovo. Ovaj put u vječnom životu.

Allah prijeti velikom prijetnjom onima koji dok su bili na ovom svijetu nisu marili za svog Gospodara, gušili su se u Njegovim blagodatima a nisu na tome zahvaljivali. Prijeti im Džehennemom! A šta je to Džehennem? U kakvom su bolu, jadu i tuzi njegovi stanovnici? Ljudska duša voli ono što joj godi čak i kada zna da se radi o laži i obmani, ali razumom obdareni vole istinu makar i gorka bila, jer će laž prije ili kasnije nestati a ostat će istina i s njom se valja suočiti.

Veličina Džehennema

Rekao je Resulullah, s.a.v.s.: „Toga dana će Džehennem biti dovučen, na njemu je sedamdeset hiljada uzdi, a na svakoj uzdi je sedamdeset hiljada meleka koji je vuku.“ (Muslim)

U tom značenju je i ajet u kojem Uzvišeni Allah opisuje Sudnji dan i kaže: „Toga dana će Džehennem biti doveden..“ (El-Fedžr, 23.)

U drugom hadisu Poslanik, s.a.v.s., kaže: „Uistinu se ogromna stijena baci sa ruba Džehennema i zatim propada u njemu sedamdeset godina, a ne dođe do dna.“ (Tirmizi)

Žestina džehennemske vatre

Resulullah, s.a.v.s., je opisao žestinu džehennemske vatre riječima: „Ova vaša vatra je samo jedan od sedamdeset dijelova džehennemske vatre!“ Rekoše: „Allahov Poslaniče, i ova naša vatra je sasvim dovoljna!“ Poslanik na to reče: „Džehennemska vatra je šesdeset devet puta žešća od ova, svaki njen dio je poput dunjalučke vatre!“ (Buharija, Muslim)

Duševno stanje džehennemlija

Meleki će ih koriti još prije ulaska u Vatru, kao što je Svemogući Allah rekao: „Kad god se koja gomila u nj baci, stražari u njemu će je upitati: Zar nije niko dolazio da vas opominje? Jeste, dolazio nam je onaj koji nas je opominjao – odgovoriće, a mi smo poricali i govorili: Allah nije objavio ništa, vi ste u velikoj zabludi!“  (El-Mulk, 8.-9.)

Također proklinjat će jedni druge. Kaže Uzvišeni Allah: „I kad god neki narod uđe, proklinjat će onaj za kojim se u nevjerovanju poveo.“ (El-A'raf, 38.)

Jedni drugih će se i odricati: „Kad će se glavešine, za kojima su se drugi povodili, svojih sljedbenika odreći i kad će veze koje su ih vezale prekinute biti i oni patnju doživjeti, kada će sljedbenici njihovi uzviknuti: Da nam je samo da se vratimo pa da se i mi njih odreknemo kao što su se oni nas odrekli...“ (El-Bekare, 166-167.)

Priželjkivat će i tražiti da se vrate na ovaj svijet kako bi činili dobra djela, pa će reći: „Gospodaru naš izbavi nas, činićemo dobra djela, drugačija od onih koje smo činili!“ (Fatir, 37.) A Allah im odgovara: „Zar vas nismo ostavili da živite dovoljno dugo da bi onaj koji je trebao da razmisli imao vremena da razmisli, a bio vam je došao i onaj koji opominje? Zato iskusite patnju, nevjernicima nema pomoći!“ (Fatir, 37.)